Tuđmanovski fašisti likvidirali su, u kukavičjoj zasjedi 9. augusta 1992. godine,

Blaža Kraljevića jer se protivio podjeli Bosne i Hercegovine.  Od kada mu je Franjo Tuđman i tadašnji politički i vojni establišment Hrvatske nametnuo ideju o nemogućnosti opstanka i života u Bosni i Hercegovini, hrvatski narod ne uspijeva da se riješi politika koje ih kontinuirano guraju u baru konstantne izdaje zemlje na kojoj su im preci živjeli i kontinuirane borbe protiv svih koji tu tuđmanovsku ideju ne žele prihvatiti. Jer, ta tuđmanovska ideja zapravo je najviše štete i nanijela bosanskohercegovačkim Hrvatima "poloveći" njihovo biće na one koji su za ideju "pripajanja matici Hrvatskoj" iako im je BiH zapravo matica i one druge koji Bosnu i Hercegovinu i sve njene narode i građane doživljavaju kao viševjekovno naslijeđe s kojim su se od pamtivijeka uklopili njihovi preci.

Ma koliko ga Tuđmanovi sljedbenici zatrpavali tom velikohrvatskom nacionalističkom idejom, hrvatski narod Bosne i Hercegovine znao je i zna izroditi velike ljude, spremne za velika djela i žrtvu, kako bi ostali i opstali sa svojim komšijama u svojoj domovini.

Jednog takvog su tuđmanovski fašisti likvidirali u kukavičjoj zasjedi 9. augusta 1992. godine. Smetao im je jer nije želio da se njegova domovina Bosna i Hercegovina dijeli. Kukavički su ga smakli, jer drugačije nisu mogli, zato što je zagovarao oslobađanje Bosne i Hercegovine i sprječavanje patnji kako hrvatskog, tako i tada muslimanskog, a danas bošnjačkog naroda. Blaž Kraljević bio je oličenje onog gorštaka sa stećka, bio je dar i putokaz hrvatstvu, koji fašizmu Tuđmana, Šuška, Bobana i Čovića nije odgovarao.

Jer prije 30 godina, tačnije 6. augusta 1992. godine Blaž Kraljević izdao je proglas u kojem je pozvao Hrvate i Bošnjake (tada Muslimane) da ne prihvataju izdaju Bosne i Hercegovine.

“Poručujemo svim građanima BiH, pogotovo Hrvatima i Muslimanima da ne uzimaju u obzir izjave i dogovore Mate Bobana i Radovana Karadžića. Niti jedan, niti drugi, ne govore u ime Hrvata i Muslimana. Oni ne govore o onom što žele Hrvati i Muslimani. Nema podjele BiH. Možemo i hoćemo sačuvati BH za sve nas, nećemo ostaviti naš narod na cjedilu. Ili ćemo svi izginuti, ili ćemo svi biti slobodni. Mi nismo spremni za izdaju. Radovan Karadžić je ubojica Hrvatskog i Muslimanskog naroda, a Mate Boban ne može i nema pravo zastupati odnosno odvoditi Hrvate i Muslimane BH u propast. Bosnu i Hercegovinu štiti i štitit će HOS i TO BH. Bosna i Hercegovina je razrušena, narod je raseljen, ali pobjeda je naša. Pozivamo HVO da se stavi pod našu komandu, tj. pod komandu HOS-a, te da u suradniji s TO BH oslobodimo BH na sreću svih naroda. Izbacimo ljude mračne prošlosti i sumnjive sadašnjosti iz sastava obrambenih postrojbi BiH. Pošaljimo ih njihovim kućama i držimo na oku, radi se o našoj sudbini. Imamo priliku, ali samo jednu”, poručio je tada pokojni Kraljević.

Bilo je to vrijeme kada je u HOS-u pored Hrvata vojovao i veliki broj Bošnjaka, baš kao što je u TO i kasnije Armiji RBiH bilo mnogo Hrvata. No, tri dana nakon uspjeha u borbi za oslobođenje Mostara, dolaska do Stoca i uzimanja dijelova Trebinja, u terorističkoj, kukavičjoj zasjedi HVO je likvidirao Kraljevića.

Kako tada, tako i danas HDZ snage s obje strane granice uklanjale bi na sve načine svakog kome je zajedništvo ljudi i naroda Bosne i Hercegovine glavna ideja i politika, a posebno one koji uz takve ideje uspijevaju i da politički poraze bh. HDZ. Nije Željko Komšić jedini koji se u burnim političkim vodama BiH suprotstavio tom velikohrvatskom projektu, ali jeste jedini koji je ulaskom u Predsjedništvo BiH uspio da onemogući dobar dio njihovih planova. Jer, iako Predsjedništvo BiH nema mnogo ključeva za političke procese u državi, ono itekako veliku ulogu igra kako u vanjskoj i odbrambenoj politici, tako i u unutrašnjim tokovima, naročito na državnom nivou.

Koliko je to bitno najzornije ilustruje situacija s predsjednikom Federacije BiH Marinkom Čavarom, koji je baš na temeljima Tuđmanovog velikohrvatstva, reinkarniranog u konstitutivnost Dragana Čovića, usporio i zakočio mnoge procese u tom entitetu.

Na osnovu svega čemu svjedočimo posljednjih godina, lako je s velikom sigurnošću tvrditi ko bi bio saborac Kraljeviću u borbi za njegovu viziju Bosne i Hercegovine. Potvrđuju to i riječi Komšića s obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom ove godine, koje su identične riječima Kraljevićevog proglasa iz 1992: "Kao pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine uvijek ću to isticati, jer smo se borili za ono što je ispravno, ljudski i civilizirano. Tu borbu ćemo nastaviti svim demokratskim sredstvima, koje omogućavaju Ustav i zakoni naše države, i nikada od toga nećemo odustati, jer se borimo za ono što je normalno, za slobodu i za jednakost svih građana".

Da je Kraljević preživio zasigurno bi smo na ratnom polju u Bosni i Hercegovini imali mnogo drugačije preslagivanje snaga, a tek na političkom postratnom bi bio golema prepreka HDZ-ovim planovima. Jer, Čović i Milanović bi teško mogli pored živog Kraljevića gurati bh. Hrvate u zagrljaj Rusiji Vladimira Putina, a još teže u savez s Miloradom Dodikom i Aleksandrom Vučićem, jer se Kraljević i borio protiv takvih.

Zato je vrijeme da se hrvatski narod presabere i u svojim redovima pronađe nove Kraljeviće, jer nije Hrvatima u BiH najveći problem ni konstitutivnost ni činjenica da Željko Komšić nije štovalac Šuška i Tuđmana, već politika koja ih vodi stazom istrebljenja u kontinuiranoj potrebi da cijepa i državu i društvo. A Kraljević, Komšić i slični su im od '90. jedino zbog toga problem. Jednog su kukavički likvidirali, drugog proglasili personom non grata dok su spaljivali lutke s njegovim likom. Piše: Rasim Belko za novinsku agenciju Patria

Tko je online

Trenutno 304 guests i no members online

Najnovije vijesti

Domaca Kuhinja